Na Novom groblju obeleženo 99 godina od osnivanja prve srpske eskadrile

17. janura obeležava se jedan od najznačajnijih događaja u istoriji srpske avijacije. Tog dana 1918. godine, u toku 1. sv. rata, formrane su Prva i Druga srpska eskadrila. Najveći deo aktivnosti na opremanju srpkog vojnog vazduhoplovstva obavljen je na Solunskom frontu. U toku 1917 i 1918. godine, na školovanje je poslato više klasa pilota, izviđača i mehaničara. Pored oficira, podoficira i vojnika iz Srbije, na Solunskom frontu se srpskom vazduhoplovstvu priključio i veći broj dobrovoljaca, a među njima i 17 rusa, pilota i izviđača. Početkom 1918. godine, stekli su se uslovi za pretvaranje meštovitih srpsko-francuskih eskadrila u srpske jedinice. Tako je 17. januara srpsko-francuska eskadrila „AR 521″, dobila naziv Prva srpska eskadrila, dok je od eskadrile „AR 525″ u toku maja i juna meseca 1918. godine nastala i Druga srpska eskadrila. U toku priprema za proboj Solunskog fronta, avgusta 1918. godine, Prva i druga srpska eskadrila su grupisane u formaciju od 40 aviona. Ovaj događaj je na Novom groblju u Beogradu obeležen u organizaciji Vojske Srbije i Udruženja penzionisanih vojnih letača i padobranaca Srbije, polaganjem venaca na grob majora Branka Vukosavljevića, prvog komandanta prve srpske eskadrile.

branko-vukosavljevic-2_sajtBranko Vukosvljević (Srpski Crveni Baron – kako su ga neki zvali), bio je jedan od najznačajnih srpskih pilota. Rodjen 23. marta 1887. godine u Negotinu. Nakon gimnazije završio je Nižu školu vojne akademije u 38. klasi 1909.godine i proizveden u artiljerijskog potporučnika kao prvi u rangu. U Balkanskim ratovima bio je komandir Druge konjičke baterije. U proleće 1916. godine, otišao je na obuku za pilote u Francusku, koju je završio sa odličnim uspehom i odmah se vratio na Solunski front. Na Solunskom frontu komaduje Prvom srpskom eskadrilom u proboju fronta i borbama za oslobodjenje otadžbine. Početkom 1919. godine, unapređen je u čin majora i postavljen za komandanta vazduhoplovne komande, odnosno vazduhoplovstva kraljevine SHS. Poginuo je 19. juna 1919. godine na aerodromu Novi Sad. Za požrtvovan rad i veliku hrabrost odlikovan je između ostalog, Zlatnom medaljom za revnosnu službu, Albanskom spomenicom, srebrnom i zlatnom medaljom za hrabrost, Ordenom Belog orla IV stepena sa mečevina, Karađorđevom zvezdom IV stepena, Francuskim ratnim krstom sa tri palme i najvišim francuskim odlikovanjem – Ordenom legije časti.Branko Vukosavljević je sahranjen u parceli 10, grobnica 19., 3. reda na Novom groblju u Beogradu.

Ova objava je raspoloživa i na: srpski (cyr)

START TYPING AND PRESS ENTER TO SEARCH