Živimo u vremenu koje karakteriše vladavina velikih koji ugrožavaju male zemlje, njihove nacionalne kulture, tradicije, identitete i integritete. Taj proces, zvani globalizacija, podstakao je i društvene naučnike da upravo pomenute pojmove proglase za anahrone i suvišne. Međutim, već samo iskustvo tokom poslednje decenije pokazalo je da su nacionalni identiteti, tradicije i kulture ugroženi od najmoćnijih nacija i njihovih kultura; da je takozvani kosmopolitizam uvek  nacionalizam najmoćnijih. Tek u stvari krizom, izazvanom pritiskom kultura velikih i ugroženošću koja otuda proističe, stiču se razlozi za samorefleksiju: dakle, ne samo za odbranu svojih kulturnih vrednosti, tradicije i identiteta, nego i za promišljanje istih kako bi se zajednica utemeljila na najkvalitetnijim delovima svoje kulture i tradicije.

Upravo takav je slučaj savremene Srbije, kao, uostalom, i svih drugih malih zemalja, koje su se posle pada Berlinskog zida zadesile na vetrometini geopolitičke prekompozicije sveta. U proteklih dvadeset godina ostali smo bez Jugoslavije, koja se ispostavila kao neostvarljiv projekt, i ponovo se našli u državi Srbiji, koju smo uložili u projekt te šire zajednice. S takvim ishodom suočeni, možemo da konstatujemo da je vreme da se okrenemo brizi o sebi, kako bismo se usredsređeno orijentisali na evropskoj i međunarodnoj sceni. U tom okviru, briga za nacionalni identitet, tradiciju i kulturu mora da nađe svoje mesto, kao zadatak na kojem barem neko vreme treba da se iskažu sve naše intelektualne snage.

Neposredno s tim u vezi, imajući na umu upravo rečeno u vezi sa zbivanjima na evropskoj i regionalnoj sceni, preduzeli smo poduhvat obeležavanja 125. godišnjice Novog groblja s rezultatom u ovoj monografiji, koju čitalac drži u rukama. Naizgled je namera pretenciozna: ta kako biste s pomenutim krupnim problemima poveza-
li jubilej ni manje ni više nego jednog groblja? Groblje je samo deo svakog grada i sela, na kojem počivaju njegovi bivši žitelji? Šta više o tome može da se kaže?

Ovakvo razmišljanje je, naravno, površno. Groblje je deo svakog grada ili sela upravo onoliko koliko je smrt deoživota; reprezentativno koliko i sama morfologija grada ili sela. Uostalom, o tome će čitalac naći dosta informativnih izlaganja u tekstovima koje smo uključili u knjigu.

Sveti vladika NIKOLAJ VELIMIROVIĆ je zapisao da je poštovanje grobova izraz poštovanja predaka "otcev i bratij našej o vere skončavših"; da su groblja najmnogoljudniji gradovi na svetu, i da sav onaj ogroman narod upokojenih Crkva računa u svoje članove isto kao i nas koji sada živimo na zemlji.

Groblje kao institucija i kao prostor mesto je izraza načina života jedne zajednice, koji se specifično iskazuje u načinu odnosa prema smrti (kako uopšte, tako i smrti svojih najmilijih), a i jedno i drugo spadaju u neposredne izraze kulture, tradicije, nacionalnih identiteta istorije i savremenosti.

Značaj i simbolika Novog groblja u Beogradu ne izlazi van ove opšte karakterizacije, što smo ovom knjigom nastojali da istaknemo u što je moguće većoj meri. Reč je o prvom, arhitektonski planiranom i uređenom groblju, s kojim je Beograd, možemo slobodno reći, počeo da postaje evropska metropola. Njegovo osnivanje 1886. godine pada uvreme ubrzane urbanističke prekompozicije varoši beogradske, označene rušenjem udžerica, prosecanjem novih,širokih i pravih ulica, i izgradnjom
prvih arhitektonski modernih višespratnica od kojih mnoge i danas izazivaju naše divljenje. Svaka epoha razvoja Beograda,Srbije i Jugoslavije, ostavljala je svoj neizbrisiv pečat i na prostoru Novog beogradskog groblja. U tom prostoru, na spomenicima, skulpturama, reljefima, možemo da iščitavamo duh ovog ili onog vremena,da razgraničavamo epohe i rekonstruišemo značajne delove naše istorije. Zato smatramo da je Novo groblje otvoreno svedočanstvo istorije, ne samo grada Beograda, nego i Srbije, i, znatnim delom, bivše zajednice, Jugoslavije. Ova istorija je tim značajnija što je naša istorijska Golgota isuviše opterećena smrću, što
se na Novom groblju naročito vidi u kompleksima vojničkih grobalja i u Aleji streljanih mučenika, ili na Groblju oslobodilaca Beograda.

Jubilej od 125 godina ove značajne gradske institucije, bio nam je prilika da damo svoj doprinos obeležavanju značajnih datuma naše istorije vezane za nacionalni identitet,kulturu i tradiciju. Kao pristalice kontinuiteta, sigurno i zbog mnogih prekida i diskontinuiteta koje nam je priređivala istorija, s ovom knjigom nadove-
zali smo se na prethodnu, Novo groblje u Beogradu, koju smo objavili 1999. godine.

Vodeći računa o značajnim promenama do kojih je u međuvremenu došlo, i o tome da je zbog jubileja neophodna nova koncepcija knjige, iz prethodne smo preuzeli sve
što smo mogli da uklopimo u njen novi koncept. Osnovne postavke novog koncepta su: prvo, svestrani prikaz prostora Novog groblja, obuhvatom od istoriografskog podsećanja na osnivanje i početke, do kritičko umetničkog prikaza njegove arhitekture i skulpture; i drugo, potpuno nov izbor fotografija u cilju što reprezentativnijeg prikaza, kako kompleksa groblja u celini, tako i pojedinih aleja, spomenika i grobnica najznamenitijih ličnosti naše istorije.

Mogu sa zadovoljstvom da konstatujem da je urednički tim posao obavio profesionalno i da njemu zahvaljujući imamo zaista reprezentativnu monografiju o jednom značajnom delu grada Beograda, za koji možemo reći da je s pravom još 1983. godine zaslužio status kulturnoistorijskog spomenika od izuzetnog značaja za Beograd i Srbiju. Ako ovom monografijom doprinosimo da se čitalac složi s izrečenom ocenom, smatraćemo da smoovaj posao uspešno obavili.

Mr Dragan I. Baltovski
direktor